Miroslav Josić Višnjić: Srpski pisac MJV (1946) objavio je više knjiga pripovedaka, nekoliko romana i drugih knjiga medju kojima su: Lepa Jelena, Stari i novi godovi, Priče iz trapa, ciklus TBC (Pristup u svetlost, Odbrana i propast Bodroga, Pristup u kap i seme, Svetovno trojstvo, Pristup u počinak), Roman bez romana, U drugom krugu, Azbučnik prideva u srpskoj prozi, a dobio je i nekoliko važnih književnih nagrada: Veljkova golubica, Ninova nagrada, Andrićeva nagrada, Bora Stanković, Zlatni krst kneza
ABSTRACT
O GNJURCU U ANI LIVIJI
Nikad se nisam zanosio da išta prevedem, sa bilo kojeg jezika. Dosta mi je uvek bilo što slike i misli iz moje glave prevodim na jezik kojim govorim.
Jezik je najveća zagonetka, mračna provalija i nebeska vedrina. Pismo je košulja jezika. Krojač i kroj su kao majstor i rukopis. Kad poslednja tačka zadrema u delu, nestaju tragova fircanja. To znaju svi pisci, ali je malo onih koji su tražili dno jezika, onih koji su srknuli kapi u beskraju govora.
Većina pisaca tek pliva (blizu obale, u plićaku), malo ima gnjuraca.
Sa veslom na kolenu, zagledan u književnu pučinu, na proznom okeanu, čitam talase Servantesa i Rablea, čitam Prusta i Muzila, čitam Dostojevskog, čitam i našeg Crnjanskog.
Džems Džojs je jedan među retkima.
Od prvih redova, od prvih stihova, preko Ulisa, do Finegana.
On roni u Ani Liviji, bez maske za oči i bez trske u ustima. Udahne, zaroni i sa dna donosi kamenčiće, šaku mulja i školjke sa biserima.
Jezik je najveća zagonetka, mračna provalija i nebeska vedrina. Pismo je košulja jezika. Krojač i kroj su kao majstor i rukopis. Kad poslednja tačka zadrema u delu, nestaju tragova fircanja. To znaju svi pisci, ali je malo onih koji su tražili dno jezika, onih koji su srknuli kapi u beskraju govora.
Većina pisaca tek pliva (blizu obale, u plićaku), malo ima gnjuraca.
Sa veslom na kolenu, zagledan u književnu pučinu, na proznom okeanu, čitam talase Servantesa i Rablea, čitam Prusta i Muzila, čitam Dostojevskog, čitam i našeg Crnjanskog.
Džems Džojs je jedan među retkima.
Od prvih redova, od prvih stihova, preko Ulisa, do Finegana.
On roni u Ani Liviji, bez maske za oči i bez trske u ustima. Udahne, zaroni i sa dna donosi kamenčiće, šaku mulja i školjke sa biserima.